Sveta Nedelja Sveta Nedelja "Dragi naš kaj"

Sakralna i kulturna baština

Kapela-sv-Trojstva-Sveta-Nedelja

Kapela sv. Trojstva, Sveta Nedelja

Župna crkva Presvetog Trojstva

Povijesne spomenice ukazuju da je istodobno s osnutkom župe sagrađena i župna crkva u gotičkom stilu, a legenda o njenom postanku govori da je Sava jednom poplavila i tekla uz samu Svetu Nedelju, a kada se povukla u jezero pod brežuljkom nađen je kip Svetog Trojstva kojeg su mještani doživjeli kao Božji glas koji im govori da na ovom mjestu sagrade crkvu i u nju smjeste nađeni kip. Svetonedeljska župna crkva, graditeljski obnavljana u baroku danas ima spomeničku vrijednost 2. kategorije, a dugogodišnji joj je župnik vlč. Dragutin Bubnjar.
Od 1608. do 1783. godine uz župnu se crkvu nalazila i kapelica Svetog Petra s grobnicom obitelji Erdödy, a otkriveni su i ostaci starijeg sakralnog objekta i nekadašnjeg groblja. Od inventara crkve značajan je glavni oltar iz 1811. godine, bočni oltar s kipom Majke Božje Žalosne – Pieta izvedenim u kamenu iz 17. st., propovjedaonica i orgulje iz 1800 godine. Kao župnik u ovoj je crkvi bio na službi od 1760. do 1787. Mihalj Šilobod Bolšić, tvorac prve hrvatske aritmetike (Aritmetika Horvatszka).
Vrijedno je spomenuti kapelu Svetog Roka iz 1748. godine, građenu u skladnom baroku s impozantnim oltarom koji pokriva cijeli zid svetišta. Oltar potječe iz 1887. god., a dijelovi s velikim kipom Svetog Roka obnovljeni su prije nekoliko godina. Zvonik iznad samog pročelja potječe iz 1927. god., a ograda iz 1934. godine.
Među vrednije sakralne objekte svetonedeljskog kraja ubraja se i kapela Svetog Andrije u Novakima, jednobrodna građevina iz 19. st., s jednostavnim pročeljem, koja je nakon višegodišnje zapuštenosti obnovljena 1935. godine.
U Strmcu se nalazi kapela Svetog Nikole, s oltarom i kipom ovog sveca koji je izradio samouki domaći umjetnik, rođeni Strmčanin Jakov Gabrek.

Kapela-sv-Marije-Magdalene-Sv-Nedelja

Kapela sv. Marije Magdalene, Sveta Nedelja

Malogoričani se ponose kapelom Svete Marije Magdalene, na brežuljku iznad naselja, barokne jednobrodne građevine iz 18. st. u kojoj je iznimno vrijedan inventar s glavnim oltarom premještenim iz stare svetonedeljske župne crkve iz 1600. godine. Na njemu dominira slika svetice po kojoj crkvica nosi ime. Zanimljiv je i njezin položaj s kojeg se vidi Zagreb s Medvednicom i veći dio Samoborskog gorja. Vrijedni su spomena i kurija župnog dvora (1889.), pa crkvena kuća, takozvani crkvenjak (kraj 18.st.) za koji su vezani počeci školstva u Svetoj Nedelji, staro svetonedeljsko groblje, te kurija obitelji Türok u Rakitju ( iz 19.st.), prije područna škola, a danas stambeni objekt, pa kurija Gluck – Hafner u Brezju u sklopu parka Imunološkog zavoda i dvorac Erdödy u Kerestincu, spomenik kulture 1. kategorije čija je gradnja počela 1576. godine, a temeljito je uređen početkom 20. stoljeća. Četverokutnog je oblika, a karakteriziraju ga ugaone cilindrične kule. Dvorac je godinama korišten u vojne svrhe, te nije u turističkoj funkciji.

Naselje Jagnjić Dol poznato je po arheološkom nalazištu Herešinec. Najvažniji nalaz iz tog kraja je spomenik Pontiusu (iz 3.st.), pronađen krajem prošlog stoljeća. U Samoborskom muzeju čuvaju se predmeti (keramičke posude, brončane kopče(fibule) i rimski novac) koji su nađeni pedesetih godina prilikom proširenja naselja Jagnjić Dola kod kopanja temelja za nove kuće.

Također je spomena vrijedno i nalazište fosila na Svetonedeljskom bregu (Lacković Breg), gdje su istraživači u laporastom vapnencu i škriljevcu našli brojne okamine riba, školjaka i bilja.

Kapela Svetog Roka

Kapela Svetog Roka prvi put se spominje 1668. godine i vrijedan je primjerak skladne barokne jednobrodne građevine pravokutnog tlocrta s pravokutnim svetištem što je rijetkost u našim krajevima.
Kapela Svetog Roka prvi put se spominje 1668. godine i vrijedan je primjerak skladne barokne jednobrodne građevine pravokutnog tlocrta s pravokutnim svetištem što je rijetkost u našim krajevima.
Kapela je prinosima župljana i okićkih vlastelina grofova Erdödy u današnjim gabaritima sagrađena sredinom 18. stoljeća, najvjerojatnije 1748., jer ta je godina uklesana na kamenom dovratniku ulaznog portala.
Kapela je podignuta kao zavjet nakon epidemije kuge, pa se na Rokovo (16. kolovoza) održavaju misne svečanosti i veliko prošćenje u čast zaštitnika od kuge Sv. Roka. Kapela je jednobrodna građevina, a specifičnost njezina tlocrta je u pravokutnom obliku lađe, ali i svetišta, što je rijetkost u našim krajevima.
Najveća vrijednost je impozantni kasnobarokni oltar koji pokriva cijeli završni zid svetišta koji je obnovljen 1998. godine. Barokna razvedenost i uvjerljiva oblikovanost kipova govori o vrhunskom djelu majstora, vjerojatno tirolske škole. Oltar je postavljen 1751. godine, kao i propovjedaonica, sa slikama četiriju evanđelista. Orgulje su također djelo kasnoga baroka, neobičnoga su oblika i arhitekture. Izradio ih je majstor Antun Scholz 1799. godine. Orgulje čini pozitiv sa 7 registara, jednim manualom i bez pedala. Posebnu pažnju privlače virtuozno rezbarene zavjese nad otvorima svirala.

Kapela Svete Marije Magdalene

Barokna kapela Sv. Marije Magdalene smještena je na brijegu iznad Male Gorice s koje se pruža prekrasan pogled na Zagreb i Medvednicu prema sjeveroistoku te na Samobor i Samoborsko gorje na jugozapadu. Prvi put se spominje 1668. godine, ali kao drvena kapelica, koja je bila posvećena Sv. Ivanu Krstitelju.
Barokna kapela Sv. Marije Magdalene smještena je na brijegu iznad Male Gorice s koje se pruža prekrasan pogled na Zagreb i Medvednicu prema sjveroistoku te na Samobor i Samoborsko gorje na jugozapadu. Prvi put se spominje 1668. godine, ali kao drvena kapelica, koja je bila posvećena Sv. Ivanu Krstitelju.
Prinosima župljana iz Male Gorice, Kalinovice, Jagnjić Dola i Srebrnjaka 1768. godine podignuta je današnja kapela Sv. Marije Magdalene. To je građevina s četverolisnim tlocrtom, s polulukovima s južne i sjeverne strane. Lađa završava polukružnim, nešto nižim svetištem. Svod u lađi građen je polukupolastim boltama, a svetište ima svod čeških baroknih oznaka. Vanjska pročelja oblikovana su pravilnim plitkim lezenama. Ulazni zaokruženi portal je na sredini glavnog pročelja, iznad kojeg se nalazi mali drveni tornjić.
U unutrašnjem inventaru dominira barokni glavni oltar, koji je nastao 1648., a u ovu je kapelu prenesen iz župne crkve u Svetoj Nedelji. Vrijedna je i propovjedaonica, djelo kasnoga baroka iz 18. stoljeća.
Kapela je obnovljena 1988. godine.

Crkvenjak

Crkvenjak je građen od 1792. do 1794. godine. Prvotno kao crkvena kuća služila je kao gostinjac za potrebe župnoga dvora, a kasnije je imala različite namjene (najdulje kao pučka škola, stan za učitelje, prostorije za crkvena društva i slično).
Crkvenjak je građen od 1792. do 1794. godine i tipičan je u arhitektonskom smislu za takva zdanja iz kasnoga baroka. To je jednokatni objekt pravokutnoga tlocrta, natkriven dvostrešnim krovom. Prizemlje je građeno od kamena, a kat je drven. Baroknu sliku daju mu osobito otvorene boltane arkade u prizemlju. Na katu je natkriveni dvostrani otvoreni ganjčec, a komunikaciju s prizemljem čine otvorene natkrivenedrvenestepenice.
Iz 1860. postoji podatak da se u crkvenom gostinjcu Crkvenjaku održavala nastava (zvali su je «papirnata škola», vjerojatno zbog slabe gradnje).
Školu je ustabilio i znatno unaprijedio u tom razdoblju osobito narodni učitelj Antun Majer, koji je učiteljevao u Svetoj Nedelji od 1860. do 1895. godine. S obzirom na to da je broj učenika dostigao već gotovo 200, kotarske i općinske vlasti odlučile su 1891. sagraditi novu školsku zgradu. Tu se nastava održavala kratko,jer je 1905. predana na uporabu nova, prostrana današnja školska zgrada u Svetoj Nedelji.

Dvorac Erdödy u Kerestincu

Ovaj renesansno – barokni kaštel sagradila je grofovska obitelj Erdödy.
Spomenik je kulture 1. kategorije.
Radovi su počeli 1565. godine, znatno je proširen i utvrđen 1575. i kasnije, a nakon što su osmanske čete poharale ovaj kraj, grofovi Erdödy napustili su utvrdu na Okiću i naselili se u Kerestincu. Erdödyjevi su upravljali Okićkim (Kerestinečkim) vlastelinstvom sve do 1860. godine, a u «castellumu Kerestinecz», kako se spominje 1578., uglavnom su imali svoje kastelane.
Dvorac Erdödy u Kerestincu jednokatna je renesansno-barokna građevina pravokutnoga tlocrta, s dvije cilindrične kule na kutovima. S dvorišne su strane otvoreni arkadni hodnici, na koje se ulazi trokrakim kamenim stubištem. Sačuvana je prvotna prostorna struktura unutar kaštela – prostorije u nizu u prizemlju i na katu otvoreni boltani hodnik. Većina prostorija na obje etaže, pa i u kulama, zasvođena je bačvastim svodovima sa susvodnicama.
O barokizaciji u 18. stoljeću svjedoče i oblikovane arkade dvorišnih pročelja, koje imaju eliptične lukove na masivnim kvadratičnim stupovima. Nacifranijom ornamentikom u barokizaciji je zahvaćena i glavna sjeverna fasada, kao i dvije okrugle kule. U središnjoj osi nalazi se atika, koriste se barokni detalji, poput razgibanih nadstrešnica nad prozorima kula, horizontalne trake naglašavaju pročelja prizemlja, a prvi kat je ritmiziran pilastrima. Dvorac i perivoj u Kerestincu već su vise od desetljeća napušteni i zapušteni.
Kaštel (dvorac) u Kerestincu prošao je burnu povijest. Tu se 1573. odigrala jedna od važnih bitaka znamenite Seljačke bune, a utvrdu su nekoliko puta opsjedale i pljačkale osmanske čete. Dvorac je proživio više pregradnji, rušenja i obnova. U početku je u renesansno oblikovanom tlocrtu imao četiri cilindrične kule na kutovima i dva kata, s otvorenim arkadama s dvorišne strane. U 18. stoljeću cijeli je objekt barokiziran, pa su izvršene brojne pregradnje i nadogradnje, a među ostalim sagrađeno je trokrako kameno stubište i pročelja su dobila nacifraniji, barokni izgled. S obzirom na to da su tada već poboljšani sigurnosni uvjeti, počeo se uređivati okoliš.
U 19. stoljeću dovršeno je uređivanje reprezentativnog perivoja s dvorskim jezerom, koji je obuhvaćao površinu veću od 7 hektara. Veći građevinski zahvati obavljeni su opet početkom 20. stoljeća, kada se nastojalo popraviti rušenje koje je iza sebe ostavio potres 1880. godine.
Tada su srušene dvije cilindrične kule, koje se nikad više nisu obnovile. Dobrano je srušen i drugi kat kaštela. Obnova je počela odmah nakon potresa, ali obitelj Pallavicini nije uspjela završiti radove. To je učinila tek obitelj Turk početkom 20. stoljeća. Tada kerestinečki dvorac dobiva današnje gabarite. Na kutovima su ostale dvije cilindrične kule, dvorac je ostao jednokatna građevina. Dograđeno je južno jednokratno krilo, čime je zatvoren četverokut dvorca. Također su sagrađene stambene i gospodarske zgrade (kao i špiritana) u okolici kaštela. Perivoj je još uvijek bio idiličan, dobro očuvan i prostran, s jezerom uz koje je kasnije nastala industrija.
Dvorac i perivoj vape za temeljitom obnovom. U aktiviranju toga neosporno velikoga gospodarskog i turističkog resursa nalaze se svakako nove razvojne mogućnosti Kerestinca i svetonedeljskog
kraja.