Velika Gorica Velika Gorica Turopoljske drvene ljepotice

Drvene ljepotice

Drvene ljepotice

Turopolje je nadaleko znano po svojoj drvenoj arhitekturi. Svjetovna i sakralna seljačka drvena građevina ima ista svojstva, korišteni su isti elementi i materijali, a primjenjivan je rustikalan način obrade. Razlika je jedino u tome što su graditelji crkava (paliri) imali više mogućnosti da pokažu svoje umjetničke sposobnosti prilikom ukrašavanja crkve.
Jedno od obilježja drvenih turopoljskih crkava, napose onih iz ranijih vremena, bila su predvorja, ponekad oslikana. Ukrašavali su se zidovi i tabulat, a ponekad i pjevališta. Gotovo uvijek te su crkve imale tornjić iznad predvorja. Pod je crkava bio uglavnom od opeke, a ponegdje i od hrastovine. Inventar je, gotovo u pravilu, bio barokni, pokadšto rustificiran.

sv-barbara-velika-mlaka

Drvena kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki

Drvena kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki najatraktivniji je i najreprezentativniji primjer drvene sakralne arhitekture u nas. Podignuta je 1642. godine, a pregrađivana je u nekoliko navrata. Njezin današnji izgled potječe iz otprilike 1867. godine, kada dobiva zvonik pred glavnim pročeljem, koji je temeljito restauriran od 1972. do 1977. godine. To je jednobrodna kapela s trostrano završenim svetištem, pokraj kojega je sakristija. Kapela je bogato ukrašena. Tabulat s kasetama oslikan je biljnim motivima, dok je drvena oplata stijena u unutrašnjosti oslikana uresima, buketima cvijeća u vazama i likovima svetaca, među kojima je ikonografski najzanimljivija sveta Kümmernisse, s donatorom M. Basarovićem (1759. godina). Oslikavanje kapele, na kojem je radilo više majstora, trajalo je od 1710. do 1759. godine. Najstariji je sloj iz 1699. godine uništen. Krilni oltar sv. Barbare (1679. godina) oslikan je prizorima iz života svetice i Muke Kristove. Tu su i oltari Blažene Djevice Marije Snježne iz 1701. godine i Uzašća Gospodnjega iz 1759. godine. Zvono iz 1642. godine rad je C. Seissera iz Graza.

Drvena kapela sv. Apostola u Buševcu potječe iz 1768. godine. Unutrašnjost je oslikana figuralno i ornamentalno. Ima oltare, kaleže, misno ruho iz razdoblja od XVII. do XIX. stoljeća. U Plesu, na Pleškom polju, pokraj Zračne luke Zagreb, nalazi se kapelica Ranjenog Isusa, koju je 1758. godine podigla i opremila udovica plemića Ladislava Plepelića. Kapelu su obnavljali domaći majstori, a danas je posebna po dekoraciji pročelja.
Kapela sv. Antuna Padovanskog u Gustelnici prvi se puta spominje 1678. godine, kasnije je dograđivana i popravljana, iznova građena. Današnja je kapela podignuta 1888. godine, na mjestu na kojem su stajale prijašnje. Kapelu sv. Roka u Cvetković-brdu počeli su graditi 1867. godine, ali je posvećena tek 1888. godine.

Tradicija drvene gradnje

Veličine drvenih crkava u Turopolju kreću se u rasponu od 4 X 2 metra, u Gustelnici, do otprilike 18 X 6 metara u Velikoj Mlaki. Iako se tradicija drvene gradnje u Turopolju zadržala dugo, do duboko u XX. stoljeće, do danas se na tom području uspjelo zadržati samo pet drvenih sakralnih objekata. To su kapele u Buševcu, Cvetković-brdu, Gustelnici, Plesu i Velikoj Mlaki. Pridoda li se tome i šest crkava i kapelica koje se nalaze u susjedstvu, na području koje je donekle izvan turopoljskih granica, ostaje ih ukupno samo 11 sačuvanih.

Najviši domet graditeljstva

Drvene crkve, crkvice i kapelice svakako predstavljaju posebnu, jedinstvenu vrijednost Turopolja, a njihovo postojanje može se pratiti već od ranog srednjeg vijeka. Štoviše, u XVII. se stoljeću gotovo uobičajilo da se čak i one crkve koje su bile zidane, ukoliko bi bile razorene za napada Turaka, ponovno podižu od drvene građe.
Drvene crkve i kapele Turopolja predstavljaju najviši domet narodnog graditeljstva barokne arhitekture na području sjeverne Hrvatske.